|
| 08. 05. 2025 |
  |
Danas je navodni moral važniji od činjenica: zelena ideologija općenito, a posebno energetska tranzicija, pune su proturječnosti. Ovdje se ne radi o zaštiti okoliša: radi se o profitu, moći i kontroli. Pod krinkom zaštite klime odvija se opasno restrukturiranje odnosa moći.
Danas se čini da ima malo prostora za diferencirane rasprave o klimatskoj politici. Svatko tko dovodi u pitanje takozvanu klimatsku krizu brzo se etiketira kao poricatelj, tvrdokorni zagovornik ili protivnik znanosti.
Ali posebno u dobu koje se oslanja na racionalnost, trebalo bi dopustiti kritičko ispitivanje proturječnosti i slijepih točaka.
Klimatske promjene su nesumnjivo stvaran proces – međutim, nisu novi fenomen, već prirodni element našeg planeta.
Klimatske fluktuacije postoje od samog nastanka Zemlje, mnogo prije nego što su ljudi mogli značajno intervenirati u događajima. Teza da su ljudi dominantni uzrok navodne klimatske krize nema uravnotežen pristup. Postoje mnogi dokazi koji upućuju na to da trenutna klimatska pompa ima manje veze sa stvarnom znanošću nego s ekonomskim interesima i političkom kontrolom.
Glavni primjer za to je energija vjetra – koju političari, mediji i aktivisti stiliziraju kao zelenog spasitelja. Ono što se zanemaruje jest da moderne vjetroturbine predstavljaju znatne ekološke i tehničke probleme.
Lopatice rotora posebno su izrađene od kompozita od karbonskih vlakana: visokotehnološkog materijala koji se teško reciklira. Nakon otprilike 20 godina rada, ove lopatice moraju se rastaviti uz velike troškove i obično odložiti na odlagališta otpada ili termički reciklirati.
To stvara emisije i otrovne ostatke – činjenicu koju Zelena stranka sustavno ignorira. Činjenica da ova tehnologija također znači goleme intervencije u prirodu i divlje životinje, od usitnnja ptica grabljivica do uništavanja cijelih šumskih područja, zanemaruje se. U čudnom moralnom obratu, čak se i sama priroda smatra remetilačkim faktorom u „borbi za klimu“.
Profit i kontrola
Ali zašto se ta neravnoteža rijetko dovodi u pitanje? Odgovor leži u strukturi moći koja stoji iza „zelenog zaokreta“. Priča o sudnjem danu koji je stvorio čovjek dugo je služila kao politički alat – poluga kojom se mogu legitimizirati novi porezi, ograničenja i mehanizmi kontrole.
CO2 je proglašen univerzalnom valutom duga. Oni koji puno troše, moraju puno platiti. Svatko tko je mobilan proglašen je teretom. Čitave industrije su dvirane, dok se pojavljuju novi profiteri: veliki investitori, lovci na subvencije, monopolisti sirovina i pružatelji tehnologije koji pod zelenom krinkom ubiraju milijarde profita. Građani plaćaju: na punionici, kroz cijenu električne energije, kroz nove građevinske propise i masovno ograničavanje individualne slobode.
Istovremeno, politički aparat ima koristi od te dinamike. Klimatska kriza stvara trajno opravdanje za intervencije: eksproprijacije, nadzor, nove propise, sve je odjednom legitimno ako služi „klimi“. Kritičari se ne opovrgavaju suštinski, već moralno diskvalificiraju. Rezultat: depolitizirano društvo koje se pokorava konsenzusu kako ne bi bilo smatrano „neodgovornim“.
Zelena samoobmana i sustav gladan moći
Ovaj pristup otkriva duboku kognitivnu disonancu unutar zelenog pokreta. S jedne strane, priziva se savršen, održiv svijet – s druge strane, koriste se sredstva koja uništavaju upravo taj svijet. To je samoobmana koja funkcionira samo dok ne gledaš previše pažljivo.
Vjetroturbine se proglašavaju simbolima napretka, iako stvaraju otpad, ovisnosti i nove ekološke probleme. Tehnologije poput nuklearne energije ili sintetičkih goriva, koje bi bile mjerljivo učinkovite i skalabilne, općenito se demoniziraju jer se ne uklapaju u ideološki okvir.
Ovo iskrivljenje nije slučajno. To je rezultat sustava koji više ne služi istinskoj zaštiti okoliša, već osiguranju političke i ekonomske moći. Zelena fasada služi kao pokriće za restrukturiranje odnosa društvene moći – od dna prema vrhu, od decentraliziranog prema centraliziranom, od građana prema sustavu.
Ono što nam danas treba nije klimatska religija, već povratak tehnološkoj otvorenosti, razumu i iskrenosti. Klimatske promjene se više ne smiju zloupotreblti kao moralno oružje. Svatko tko je istinski zainteresiran za održivost mora biti spreman razgovarati i o tamnoj strani „zelenih rješenja“ – i o akterima koji ih iskorištavaju.
|
Slike:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
NAPOMENA: Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili se isključuje mogućnost komentiranja ...
|
|
|
Galerija:
|
|
Mediji
Objava: 08. 05. 2025 
129 ogleda, 
0 komentara
