| |
|
| 09. 05. 2025 |
  |
NATO – OTAN
U svijetu prepunom suptilnih igara i moćnih poteza, malo tko je izazvao toliko kontroverzi kao George Soros. Njegov esej iz 1993. godine, „Prema novom svjetskom poretku: Budućnost NATO-a“, otkriva ambicioznu viziju koja i danas odzvanja u političkim i društvenim krugovima. Soros, poznat po svojoj Zakladi Otvoreno društvo, predložio je radikalnu promjenu uloge NATO-a – od obrambenog saveza do globalnog instrumenta za promicanje „otvorenih društava“. No što zapravo stoji iza ovog koncepta, i zašto njegove ideje izazivaju toliko strasti, čak i tri desetljeća kasnije?
Otvorena društva: maskirana kontrola
Sorosov koncept „otvorenog društva“ zvuči privlačno na prvi pogled: demokracija, slobodna tržišta, građanska prava, zaštita manjina i globalni poredak temeljen na pravilima. Inspiriran filozofijom Karla Poppera i Henria Bergsona, Soros opisuje otvoreno društvo kao dinamičan sustav koji prihvaća pluralizam i kritičko preispitivanje tradicija. Nasuprot tome, „zatvorena društva“ su, prema njemu, kruta, vođena nacionalizmom, strogim zakonima ili vjerskim doktrinama.
No, kritičari upozoravaju da je Sorosova definicija „otvorenosti“ daleko od nevine. U praksi, otvoreno društvo često znači usklađenost s određenim zapadnim vrijednostima, liberalnim kapitalizmom i globalističkim agendama. Prema Sorosovom eseju, zemlje koje ne prihvaćaju ovaj model riskiraju političke, ekonomske, pa čak i vojne intervencije. „Ako ne možete podmititi zemlju beskrajnim količinama strane pomoći da je promijenite iznutra, NATO će intervenirati“, citira se njegova logika, ilustrirajući kako se ideologija može pretvoriti u opravdanje za agresivne akcije.
NATO: Od štita do mača
Soros je 1993. godine vidio NATO kao ključnu instituciju za ostvarenje svoje vizije. Nakon pada Sovjetskog Saveza, Hladni rat je završio, a NATO je, prema Sorosu, trebao redefinirati svoju svrhu. Umjesto obrane od vanjskih prijetnji, NATO je trebao postati proaktivni oblikovatelj svjetske politike, promičući tranziciju zemalja prema „otvorenim društvima“. Predložio je stvaranje „Partnerstva za mir“, zasebne organizacije koja bi financirala i podržavala procese transformacije nacija.
Ovaj prijedlog nije ostao samo na papiru. Od 1994. godine, kada je Partnerstvo za mir pokrenuto, NATO se širio prema istoku, uključujući zemlje poput Poljske, Mađarske, Češke, baltičkih država, zemalja s Balkana – Slovenije i Hrvatske, pa čak i Finske i Švedske u novije vrijeme. Kritičari, poput autora Data Republican, tvrde da je ovo širenje dio Sorosova plana, poduprto ogromnim financijskim injekcijama kroz nevladine organizacije, međunarodne donatore i institucije poput MMF-a i Svjetske banke. „U pitanju su ogromne svote novca“, ističe Data Republican, ukazujući na mrežu interesa koja uključuje političare, oligarhe, medije i tehnološke gigante.
Nevladine organizacije: Sorosova vojska u sjeni
Sorosova Zaklada Otvoreno društvo, osnovana 1993., postala je epicentar njegova utjecaja. Kroz mrežu nevladinih organizacija, Soros je financirao reforme, medijske narative i političke pokrete diljem svijeta. No, ono što se predstavlja kao filantropija, mnogi doživlju kao strategiju za destabilizaciju suverenih država. Prema Data Republicanu, ove NVO-e nisu samo dobročinitelji, već alati za „izgradnju demokracija“ koje se pokoravaju Sorosovoj viziji.
Primjerice, strani novac pumpa se u zemlje koje prolaze kroz tranziciju, često uz uvjet privatizacije industrija i usvajanja zapadnih modela upravljanja. Oni koji se opiru ovom modelu – bilo da su populistički vođe ili građani koji žele očuvati svoje tradicije – proglašavaju se „prijetnjama demokraciji“. Ovaj pristup stvara paradoks: demokracija, koja bi trebala odražavati volju naroda, nameće se odozgo, često uz podršku stranih elita.
Kontroverza i pitanja bez odgovora
Sorosova vizija nije bez svojih zasluga. Promicanje građanskih prava, transparentnosti i zaštite manjina može se činiti plemenitim ciljem. Međutim, način na koji se ovi ciljevi ostvaruju – kroz financijski pritisak, političke manipulacije i, u krajnjem slučaju, vojne intervencije – izaziva ozbiljne etičke dileme. Tko određuje što je „otvoreno društvo“? Zašto bi NATO, vojni savez, imao mandat za oblikovanje unutarnje politike suverenih država? I kome služe ogromne svote novca koje teku kroz mreže nevladinih organizacija?
Data Republican zaključuje: „Ako se usudite zatvoriti slavinu za taj novac, postajete neprijatelj demokracije – jer je George Soros tako rekao.“ Ova iz možda zvuči kao hiperbola, ali odražava duboku polarizaciju između onih koji Sorosa vide kao vizionara i onih koji ga smatraju arhitektom globalne kontrole.
Svijet na putu nove dominacije
Tri desetljeća nakon Sorosova eseja, svijet je i dalje podijeljen između „otvorenih“ i „zatvorenih“ društava, između globalizma i suvereniteta, između elita i naroda. NATO se proširio, nevladine organizacije umnožile, a novac i dalje teče. No, dok se Sorosova vizija novog svjetskog poretka nastavlja ostvarivati, sve više ljudi shvaća da ovo nije put prema slobodi nego prema novom obliku dominacije.
|
|
| |
Galerija:
 Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|
Objava: 09. 05. 2025 
233 ogleda, 
0 komentara
