|
|
24. 02. 2024 |
 |
Gledao sam par videa na temu ljudi koji su napravili detranziciju i uglavnom, pitanje je bilo kako su se uopće našli u toj situaciji da su se odlučili uzimati hormonalnu terapiju ili pak kastrirati sami sebe.
Njihova svjedočanstva su jako slična, prije tranzicije su se osjećali depresivno (ponekad i suicidalno), nesigurno, anksiozno ili imali nekih drugih mentalnih problema.
Potom objašnju da su gledali video snimke na društvenim mrežama u kojima transrodne osobe koje su napravile te operacije odlično izgledaju, kao prave žene ili muškarci, imaju milijune pratitelja te u kojima govore da im je to spasilo život, riješilo sve njihove mentalne probleme, da se sada osjećaju onako kako su se oduvijek htjeli osjećati, da je baš to ono što im je trebalo itd.
Polazeći od pretpostavke da su ta pozitivna iskustva ono što i njih čeka ako naprave tranziciju, ti mladi ljudi, nesvjesni rizika tih tretmana, nuspo i problema koji će iz njih proizaći, došli su kod psihologa/psihijatara koji bi ih nakon jednog razgovora, bez da ih pokušaju odvratiti od tranzicije ili im ukazati na potencijalne probleme ili negativna iskustva ljudi koji su već napravili tranziciju, naprosto usmjerili na hormonalnu terapiju ili pod nož.
Srž cijele priče jest da stvarno ima ljudi koji su sretni s tim da su trans, koje je hormalna terapija ili kirurška operacija učinila sretnijima i pomogla im. Međutim, što je s velikim brojem onih kojima tranzicija nije pomogla da se riješe mentalnih problema koje su osjećali prije tranzicije ili su pak ti problemi pogoršani i pritom stvoreni mnogi drugi.
Kad ti ljudi shvate da su napravili tranziciju pod utjecajem trans propagande, a ne zato jer su stvarno trans, postaju očajni i žele napraviti korak unazad, međutim, penis jednom kad ga odsječeš – neće opet narasti, isto je i s grudima. Što se tiče jajnika, čak i ako ih se ne izvadi, jedna od mogućih nuspo terapije testosteronom za mlade žene je ulazak u preranu menopauzu, s npr. 20 godina.
Drugi problem su tzv. blokatori puberteta, jednom kada dijete to prestane uzimati, pubertet se neće normalno nastaviti. Drugim riječima, sve te odluke, izrazito su dalekosežne i pitanje koje se postavlja je – zašto se onda ta agenda neselektivno gura mladima, zašto se djeci koja žele napraviti tranziciju ne pokazuju svjedočanstva osoba koje su to već napravile i požalile zbog toga? Zašto im se ne ukaže na sve moguće negativne posljedice?
Po mom sudu, problem je u sustavu kojeg nije briga za te ljude i naprosto ide linijom manjeg otpora.
|
|  |
Galerija:
Komentari 0
Trenutno nema komentara na ovaj članak ...
OPOMENA: Stranica Newsexchange ne preuzima odgovornost za komentatore i sadržaj koji oni objavljuju. U krajnjem slučaju, komentari se brišu ili je opcija za komentare isključena ...
|
|
|
|
Galerija:
|
|